Slow food – umetnost uživanja u sporosti

Mmmmm….kada mi se desi da ispustim takav zvuk dok jedem neku ukusnu hranu, znam da sam u potpunosti prisutna i svesna ukusa I mirisa hrane. Da uživam svim čulima u doživljaju koji hrana izaziva.
Ja sam na taj način shvatila I osnovnu ideju pokreta slow food. Pokret je nastao 1986.god kao reakcija na ekspanziju restorana brze hrane i veoma brzo dobio brojne poklonike širom sveta.

Osim uživanja u čistoj, zdravijoj hrani, ovaj pokret ima ideju očuvanja raznovrsnosti lokalnih specijaliteta, kao I zaštitu životne sredine pri proizvodnji I eksploatisanju hrane.
slow food
Filozofija usporavanja

Usporavanje i uživanje u hrani, tako se prenosi na sve ostale aspekte života. Postaje filozofija uživanja u trenutku.Dok sam čitala knjigu ,, Pohvala sporosti’’ Karla Onorea, primetila sam da je čitam sporije nego što to inače radim,upijala sam reč po reč I povremeno zastajala da razmislim I proživim ono što sam pročitala. Osećaj je zaista lep,a I deviza pokreta slow food je ,, Sporo je lepo ‘’

Gotovo da je i neophodno da se u ovo vreme preterane žurbe stalno podsećamo da bi trebalo usporiti. I uvesti svojevrstan trening ili podsetnik za to.

Umetnost uživanja u hrani

Ja sam navikla da brzo jedem, nekada i s’ nogu, nekada da samo prebrinem tu obavezu, ali sam odlučila da se odvikavam od toga. Između ostalog, ne dozvoljavam ni svom stomaku da pošalje mozgu informaciju da je sit, pa jedem I vise nego što je potrebno.
Jako se ružno osećam kada samo nabacam nešto u stomak,progutam I onda imam osećaj da sam progutala kamen, ma šta da sam pojela.

Smatram da hrana, kao i osoba koja ju je pripremila, zaslužuju poštovanje. Zato na nju treba obratiti malo više pažnje. Hrana jeste naše gorivo, ali može biti mnogo vise od toga.Ako usporimo, dobro pogledamo šta je na tanjiru, pa omirišemo zalogaj I onda polako žvaćemo, osećajući sve nijanse ukusa, možemo reći da smo pružili sebi zadovoljstvo.

vecera

Priprema hrane je kreativnost,ljubav i daje toplinu domu, okupljanje za stolom i zajednički ručak nas zbližava i ispunjava.
Bar jedan obrok u toku dana zaslužuje da se pretvori u uživanje.Zahteva samo malo želje I truda.

I na kraju, kao što reče Oskar Vajld ,,Posle dobre večere čovek svakom može da oprosti, pa I samom sebi.’’

Leave a comment